Ono što se emituje kada temperatura u stakleniku poraste je dugovalno zračenje, a staklo ili plastična folija staklenika mogu efikasno blokirati raspršivanje ovog dugovalnog zračenja u vanjski svijet. Gubitak topline u stakleniku se uglavnom odvija konvekcijom, kao što je protok zraka unutar i izvan staklenika, uključujući tekućinu i materijal za provođenje topline, plin, u prazninama između vrata i prozora. Ljudi mogu izbjeći ili smanjiti ovaj dio gubitka topline poduzimanjem mjera kao što su brtvljenje i izolacija.
Tokom dana, toplota sunčevog zračenja koja ulazi u staklenik često premašuje toplotu koja se gubi iz staklenika u vanjski svijet kroz različite oblike, te se temperatura unutar staklenika u ovom trenutku zagrijava. Ponekad, zbog previsoke temperature, dio toplote mora se posebno osloboditi kako bi se zadovoljile potrebe rasta biljaka. Ako se u stakleniku instalira uređaj za skladištenje toplote, ovaj višak toplote se može uskladištiti.
Noću, kada nema sunčevog zračenja, solarni staklenik i dalje emitira toplinu u vanjski svijet, a zatim se staklenik hladi. Da bi se smanjilo odvođenje topline, staklenik treba noću prekriti slojem izolacije kako bi se prekrio "prekrivačem".
Budući da se solarni staklenik brže zagrijava kada ima dovoljno sunca, tokom kišnih dana i noću, potreban mu je pomoćni izvor topline za grijanje staklenika, obično sagorijevanjem uglja ili plina itd.
Postoji mnogo uobičajenih solarnih staklenika, kao što su stakleni zimski vrtovi i cvjetnjaci. Širenjem novih materijala poput prozirne plastike i fiberglasa, izgradnja staklenika postala je sve raznolikija, do te mjere da su se razvile poljske tvornice.
U zemlji i inostranstvu ne postoji samo veliki broj plastičnih staklenika za uzgoj povrća, već se pojavilo i mnogo modernih biljaka za sadnju i uzgoj, a ovi novi objekti za poljoprivrednu proizvodnju ne mogu se odvojiti od efekta staklene bašte solarne energije.
Vrijeme objave: 14. oktobar 2022.